Polemika s Keenovim “Kultom amatera” (4): Istina i laž u etabliranim medijima
Rat je mir.
Keenova žalopojka nad neprofesionalnim, često neistinitim i zavaravajućim građanskim novinarstvom, kojem je jedina moguća suprotnost forsiranje profesionalnih medija sa glavnim i odgovornim urednicima te ozbiljnim kapitalom koji stoji iza istih na prvi pogled može biti simpatična i shvatljiva.
Uistinu, u teoriji, “ozbiljni” mediji se od pojedinačnih blogova razlikuju po stupnju profesionalnosti (primarno na razini nečega što bi u industriji zvali QA - kontrola kvalitete; u ovom slučaju kontrola dobivenih informacija), te po u konačnici profesionalnoj ali i zakonskoj odgovornosti za točnost objavljenih informacija.
U praksi ipak stvari stoje malo drugačije.
Polemika sa Keenovim “Kultom amatera” (3): Sve po 99 centi (NSFW)
iPod mini 1G, iPod Nano 5G, iPod Classic 6G (uz isprike za "mobilnu" kvalitetu fotografije...)
Apple možete voljeti ili mrziti. No definitivno im ne možete negirati dvije stvari: kreativnost u osmišljavanju proizvoda i u reklamiranju istih te u najmanju ruku povremene vizionarske poteze.
I kada je Apple 2001. izbacio na tržište prvi iPod, nedugo nakon što je Napster prošao najgori dio sudske trakavice sa glazbenom industrijom, samo je krajnje naivan čovjek mogao misliti da srljaju glavom kroz zid. No također, Apple je izbjegao postati meta glazbene industrije zato što se nije počeo navrat-nanos preko noći baviti distribucijom glazbe. No znajući da Steve Jobs rijetko ostavlja stvari nedovršenima, već onda se moglo pretpostaviti da Apple sprema nešto veliko ako iPod bude uspješan proizvod.
Polemika sa Keenovim “Kultom amatera” (2): Dan kada je glazba pobijedila industriju (free audiobook download :-))
Uništavanje piratskih CD-a
Za razliku od Keena koji knjigu otvara udarcem ravno u glavu - poglavljem u kojem jeca nad sudbinom općih autorskih prava na webu druge točka nulte generacije, ja ću ipak krenuti nešto mekše. Krenuti ću od Keenovih poglavlja "Dan kad je umrla glazba [strana a]" i nasljedno "[strana b]", jer je na tome polju najlakše pobiti njegove argumente.
Polemika sa Keenovim “Kultom amatera” (1): Predgovor
Andrew Keen: Kult Amatera, Fraktura 2010.; detalj s naslovnice
Sa ovećim zakašnjenjem (u odnosu na vrijeme izdanja izvornika; znatno manjim u odnosu na Frakturino prevedeno izdanje) sam pročitao "Kult amatera" Andrewa Keena. I jedno je sigurno, radi se o prvenstveno zanimljivoj knjizi. Pa čak i o utemeljenoj kritici web2.0 kulture i posljedica utjecaja iste na širi kontekst - "real life" kulturu, psihološki profil masa i moderni kapitalistički sustav u zemlji izvoznici istoga.
No Keenova knjiga ima jedan ozbiljan problem - kulturu vladavine mase na internetu suprotstavlja klasičnoj medijskoj kulturi s centralnim uredničkim autoritetom (što je dobro postavljeno u startu), no ozbiljno griješi nazivajući ovu potonju profesionalizmom i vrijednošću modernog demokratskog-kapitalističkog društva dok podcjenjuje one dobre stvari koje donosi internetska revolucija.
Iz Srbije s ljubavlju…
O tome još uvek ne sme da se priča!
Već neko vrijeme nevjerojatnom upornošću ljudi koji žele poslati e-mail poruke djelatnicima tvrtke Sto Posto iz Novog Sada uspijevaju poslati iste Vašem ovdje potpisanom blogeru, odnosno na domenu mojeg obrta. U vrijeme kada je Srbija koristila TLD .yu, a tvrtke u istoj bi dobivale domene sa ekstenzijom .co.yu, taj fenomen mi je donekle bio i jasan. No kako se već neko vrijeme internetski dom otadžbine svih južnih Slavena 
odaziva na TLD .rs, a komercijalni subjekti su izgubili onaj .co.* iz imena domena, ostaje mi misterija (na razini neshvaćanja ljudske upornosti i gluposti) zašto mi još uvijek relativno često zaluta neki mail namijenjen tvornici stočne hrane.
Osobna glazbena iznenađenja za dvije i desetu
Florence+The Machine, BirdEatsBaby, The Like, Evelyn Evelyn
Pred nešto manje od desetak godina bih se još opisivao izrazom poput "glazbeni geek" jer sam mislio kako sam jako upućen u zbivanja na glazbenoj sceni i povijest moderne glazbe. Naravno, bio sam u velikoj zabludi, no tko od nas u svojim ranim godinama punoljetnosti ne misli da vlada svijetom?
U međuvremenu se i ono malo starih imena koja nisu pomrla a koja sam smatrao glazbenim uzorima ili raspalo (u smislu bandova) ili se ponovno okupilo i očekivano razočaralo (vidi Queen + Paul Rodgers) ili su jednostavno postali dosadni (Marku Konpfleru bi bilo bolje da je svršio kao Freddie Mercury nego što si je dopustio da ostari [pun intended]).
Optimalan hrvatski Bosanac
Optimalni bosanski čevapčići
Nije tajna da su Hrvatima Bosanci dragi, ali na jedan uvrnuti način. Sve je naime u redu dok god je Bosanac zabavan, te zna popit' i pojest'. Problemi nastaju kada Bosanac želi da ga se shvati ozbiljno.
Čak bi se moglo reći da je ugodno biti Bosanac u Hrvatskoj. Svi su ljubazni prema Vama, tapšaju vas po ramenu kada im učinite neku uslugu, smiju se Vašim vicevima, počesto ničim zasluženo doživite da netko "zavrti rundu" u lokalnom kafiću u Vašu čast. Naizgled je sve savršeno, no samo do trenutka kada postanete uspješniji od pokretnih spužvi s kojima ste baš strusili pokoje pićence; nakon toga postajete dijelom supertajne organizacije Osovina Bosanskog Zla kojoj je cilj porobiti Hrvate.
Traži se predsjednik…
Mesić - traži se predsjednik...
...napola anđeo demokrat, a napola autokrat; da parafraziramo jedan ljetni hitić.
Pred gotovo 10 godina stjecajem okolnosti sam pročitao jednu knjigu izuzetno talentiranog domaćeg autora, a čija se radnja vrti oko jednoga ostarjelog momka u najboljim godinama koji živi s majkom koja gaji čudnu sklonost diktatorima. U doba dana kada bi glavni lik pokušao istovremeno levitirati i doživjeti ukazanje Gospe, majka bi se povlačila u svoju sobu i tamo bi uživala u samoći okružena posterima po zidovima čiji motivi su bili isključivo razni autoritativni politički diktatori.