Serenomania Found a little shoebox of our own…

Polemika sa Keenovim “Kultom amatera” (1): Predgovor

Andrew Keen: Kult Amatera, Fraktura 2010.; detalj s naslovnice

Sa ovećim zakašnjenjem (u odnosu na vrijeme izdanja izvornika; znatno manjim u odnosu na Frakturino prevedeno izdanje) sam pročitao "Kult amatera" Andrewa Keena. I jedno je sigurno, radi se o prvenstveno zanimljivoj knjizi. Pa čak i o utemeljenoj kritici web2.0 kulture i posljedica utjecaja iste na širi kontekst - "real life" kulturu, psihološki profil masa i moderni kapitalistički sustav u zemlji izvoznici istoga.

No Keenova knjiga ima jedan ozbiljan problem - kulturu vladavine mase na internetu suprotstavlja klasičnoj medijskoj kulturi s centralnim uredničkim autoritetom (što je dobro postavljeno u startu), no ozbiljno griješi nazivajući ovu potonju profesionalizmom i vrijednošću modernog demokratskog-kapitalističkog društva dok podcjenjuje one dobre stvari koje donosi internetska revolucija.

Naime, trend "građana novinara", nepovjerenje u medije, pad naklada tiskanih medija, ovisnost o kocki i sve drugo o čemu tako kritički piše Keen nije posljedica tehnološke revolucije - tehnološka revolucija možda (i to vrlo upitno) omogućava srozavanje ideala i standarda samo na nešto brži način. Dakle, tehnologija je tu napravila samo pola posla - drugu polovicu je odradila frustriranost potrošača (=glasača) onime što su već prije revolucije novih medija dobivali servirano od "profesionalnih" "odgovornih" klasičnih medija. U vrijeme kada; i bez interneta; političari i (para)državna birokracija, mediji, pa čak i velike tvrtke koje uz profit jednostavno u svojem djelovanju moraju misliti i na društveno dobro uspiju iznevjeriti i najniža očekivanja širokih krugova pučanstva današnji trendovi bi se desili i uz puno manje zadovoljenih tehničkih preduvjeta. Štoviše, tehnologija pogoduje pasivizaciji, ubijanju svake konkretne inicijative za promjenom (što je moj stav koji ću obrazložiti u tekstovima na ovu temu koji slijede).

Kapitalizam je, naime, s vremenom stvorio svoju oligarhiju. Od raspada komunizma zapadni kapitalizam je upao u krizu identiteta kojoj nije pomoglo ni to što su bivše zemlje istočnog bloka (i europski nesvrstani poput Jugoslavije) morale ući u tranziciju iz gubitničkog u pobjednički politički sustav krajem 80-ih. Tranzicijski istok Europe je postao ogledalo u kojem je zapadni kapitalizam vidio sve svoje mane, koje su i u njemu samome oduvijek prisutne ali tranzicijski mentalitet je istaknuo i na pijedestal postavio sve mane kapitalističkog sustava stvarajući oligarhijski kapitalizam po uzoru na zlatno doba komunističkih režima. Kapitalist na zapadu se, s pravom, zapitao da li je drugačiji od svoje tranzicijske braće i očito je - zaključio kako nije, prihvaćajući objeručke sve na što je ukazao tranzicijski postkomunistički divlji istočnoeuropski kapitalizam i pustivši da kapitalistički Yang kanibalizira kapitalističkog Yinga. Diktaturu proletarijata kapitalist je preslikao u najbanalniju i najbrutalniju diktaturu kapitala. Zapadnjački kapitalistički raj se polako počeo srozavati, i "kult amatera", od Keena parafrazirani "beskrajni majmuni", možda nisu ono što će ga uništiti već upravo obratno - izgledno je da će ga spasiti od propasti u koju je počeo srljati zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća.

Idućih tjedana ću pokušati argumentirati taj svoj stav kroz seriju tekstova u kojoj ću polemizirati sa svakim poglavljem Keenove knjige.

Uživajte.

Čitajte nastavak:
Dan kada je glazba pobjedila industriju (free audiobook download )