In memoriam: Zakašnjeli pozdrav – Vlado Gotovac (2006)
Svojim kolegama sam na neki način zavidan. Oni su u povijesnoj situaciji koja će doista među njima izabrati ljude silno zaslužne za novu Hrvatsku. Gotovo svi poslovi su neobavljeni jer oni koji budu na pravi način obavljali te poslove, obavit će posao koji nije ništa manji od onog već obavljenog. Jer u povijesti se nažalost događa da povijest stvori priliku za divove, a pojave se patuljci. Povijest stvori priliku za velike misli, a pojave se ljudi kojima je najdraža velika laž, igranje ispod stola. Ja svim srcem želim da se to Hrvatskoj ne dogodi, nego da uspije naći prave ljude za ove velike, doista velike teme.
Vlado Gotovac
Hvala mu za njegovu svjetlost, njegov rad i njegovu vedrinu. Njegovo veliko srce ostaje zauvijek u vilinskim predvečerjima Zagore, oko zapuštenih živica Glogovca, u Dubrovniku, kojega je branio i nadasve volio, u Adžijinoj i Petrinjskoj, u Gradiški i na Markovu trgu, u Matičinoj i Prilazu, u Brelima i Vječnomu Gradu. Napisao je, “ja sam navikao živjeti u tjeskobi poraza”. No, i “naši” će, kad se Hrvati jednom prestanu podsmjehivati svojim najboljim sinovima i kćerima, njegove gorke riječi pretvoriti u pobjedu. Dotle će hrvatska zemlja, koju je ljubio postojanom vjernošću, čuvati spomen na Gotovca – čovjeka i borca, koji je njen stvarni sjaj dao svim svojim pothvatima.
Ivo Banac o Vladi Gotovcu
Kuda dalje, Vlado?
“Kako sada ovo… Pa nije godišnjica smrti Vlade Gotovca, o čemu sad ovaj trkelja?”, pomisliti ćete. Smatram da se velikana ne trebamo sjetiti samo na godišnjice njihovih smrti, ali i nevezano uz to imam dobar povod za pisanje ovog oproštajnog članka.
Naime, po svoj prilici, istoga dana kada ovo pišem sa političke scene nestaje stranka koja bila ako ništa ono barem formalni baštinik Gotovčeve političke misli. Ako to nije dobar povod za oproštaj sa najvećim političarem novije hrvatske povijesti, ne znam što jest.
Ujedinjuju se dakle LS i HSLS. Da, onaj “Gotovčev” LS i HSLS članstvo kojega je svojevremeno Gotovcu pokazalo gdje su vrata. No to i ne bi bio toliki problem kada se nakon ujedinjenja ne bi spremao veliki revival Dražena Budiše, među narodom poznatoga kao Dražen Gubiša. Politički mrtvac će vjerojatno koristiti karizmu i ugled jednog časnog pokojnika kako bi se pokušao konačno dočepati vlasti, a javnost će sjediti u prvom redu kako ne bi propustila tu bizarnu predstavu. A čini se kako će to uistinu biti zanimljiv performance, stoga pripremite grickalice i piće.
No dobro je pitanje da li je takvo stanje uistinu tragično. Javnost je svoje rekla na izborima – Liberalna stranka već neko vrijeme nije bila dostojan nasljednik sebe same iz perioda Gotovčevog aktivnog bavljenja politikom. Dođoh, vidjeh i ne uspjeh pridonijeti drugačijem razvoju događaja… A poanta liberalizma svakako ne bi trebalo biti mahanje zastavama, kakvoga god dezena i boja one bile, već provođenje konkretnih ideja. Imajući to u vidu, gašenje stranke koja formalno baštini Gotovčevo naslijeđe ali ne čini ništa kako bi to golemo povjerenje i opravdala se i ne čini toliko lošom idejom.
Reorganizacijom “liberalne” grupacije političkih stranaka i fluktacijom članstva (posljednjih tjedana priča ide ovako: HSLS i LS se ujedinjuju dok dio članova iz obje stranke pristupa drugim strankama (DLS, HNS), a članovi nekih trećih stranaka (DC) pristupaju ovima prvima i tako u krug…) možda dođe do smislenog pozicioniranja stranačkih aktivista. Uistinu je bila blesava i poprilično shizofrena situacija u kojoj je trećina LS-a bila sklona ujedinjenju sa HSLS-om, trećina ujedinjenju sa HNS-om a trećina razapeta i organizirana poput roja muha bez glava. No zlobnici, koji bi lako mogli biti u pravu ovoga puta, će reći kako se radi o čistom pretakanju iz šupljeg u prazno.
Na koncu mogu samo poželjeti znanim i neznanim liberalima puno sreće u daljem bavljenju politikom, u kojoj god stranci se sutra nalazili. I sve to unatoč mojim probavnim problemima koje iskusim kada pomislim na Gubišu. Ne zaboravite, dame i gospodo, da ste ovdje radi birača a ne fotelja.
Opraštamo li se, dakle, danas sa političkim naslijeđem Vlade Gotovca?
I da i ne. Uistinu, nestaje LS – ono formalno-materijalno što je trebalo čuvati Gotovčevo naslijeđe, ali je također vrijeme učinilo svoje i neke ideje liberalizma za koje se Vlado Gotovac borio su danas sastavni i neizbježni dio političkog života Hrvatske. Istina, još uvijek u hrvatskoj politici ima premalo smisla, poštenja i otvorenosti a previše trgovine, budišizma i laži. No neke kardinalne probleme ovoga društva smo svi zajedno udruženim snagama riješil, te Hrvatska vjerojatno danas barem malo više liči na onakvu Hrvatsku kakvu je Gotovac sanjao.
Ipak, liberali su zadnji koji bi morali inzistirati na formi kada je smisao ionako u sadržaju. Uvjeren sam kako će javnost i dalje stvarati Hrvatsku koja će sve više sličiti onoj Hrvatskoj kakvu je Vlado Gotovac sanjao… Jednostavno idemo dalje, jer drugoga izbora ionako nemamo.
Za kraj još samo ovo… S obzirom na izgledno ujedinjenje LS-a i HSLS-a, za očekivati je da će doći i do gašenja web stranica LS-a. U trenutku pisanja ovoga članka još uvijek su dostupne, skupa sa pripadajućom i ne baš prebogatom rubrikom o Vladi Gotovcu. No iako šture, radi se o informacijama koje bi mogle uskoro biti izgubljene u bespućima mreže svih mreža. Stoga otiđite na ove stranice i preuzmite materijale koje želite, prije nego postanu prošlost.